уторак, 21. август 2012.

ŠKOTSKI JELENJI HRT (DIRHAUND) (Deerhound)

Matična zemlja: Velika Britanija

Podrijetlo: Nije utvrđeno

Opis: Visina mužjaka je 76 cm, ženke 71 cm. Težina mužjaka 38,5 do 48 kg, ženke 30 do 36 kg. Glava je izdužena, gubica šiljata, njuška crna ili plava; brada i brkovi su bujni; oči smeđe ili boje lješnjaka; blagog izraza; uši položene prema natrag, ružinog oblika, na opip mekane, uvijek tamne boje; vrat je dosta dugačak, s grivom; prsni koš je dubok, leđa lagano savijena; trbuh je jako uvučen; rep lagano savijen, a seže do zemlje. Tijelo je prekriveno dlakom, dugom 10 cm, a još je dulja na glavi, prsnom košu i trbuhu. Boja: može biti najrazličitija, ali se prednost daje plavo-sivoj, tamnosivoj, žutoj, crvenoj. Bijela nije dozvoljena.

Narav: Pristupačan, miran, privržen, poslušan, naginje plašljivosti i mlitavosti. Walter Scott je smatrao da je to najsavršenije biće na svijetu.

Korištenje: Gdje još postoje široka prostranstva, koriste ga za lov na lopatare, jelene, kojote. Okretan, brz, jelenski hrt, slijedi, hvata, obara.

PERZIJSKI HRT (Saluki)

Matična zemlja: Perzija (Iran)

Podrijetlo: Vjerovatno plod davnih križanja egipatskih hrtova s azijskim. Zove se po davno nastalom arapskom gradu Saluku, a smatra se svetim darom Alaha.

Opis: Vrlo skaldnih linija, visok od 58 do 71 cm,težak od 13 do 30 kg. Glava je duga i uska te se postupno sužuju prema njuški; čeljusti snažne; oči velike i sjajne, tamno i svjetlosmeđe boje; blagog izraza; uši ovješene, gusto obrasle svilenastom dlakom; vrat elegantan i gibak; tijelo dosta izduženo; kosih, mišićavih ramena; rep nisko usađen i svinut; dlaka glatka i svilenasta. Boja: bijela, boja pijeska, riđa, zlatna, crvena, siva i plameno-crvena, trobojna (bijela, crna, crvena). Uz ovu dugodlaku postoji i kratkodlaka varijanta, koja ima duge dlake samo po ušima.

Narav: Privržen, osjetljiv, miran, uživa u dobrom postupku, prijatelj djece.

Korištenje: U svojoj domovini lovi gazele, a cijenjen je i kao pas čuvar, simpatičan, ugodan i čist kućni pas.

Hrana: 400 do 500 g mesa dnevno, sa kuhanom rižom i povrćem.

BOSTONSKI TERIJER (Boston Terrier)

Matična zemlja: SAD

Podrijetlo: Stvoren je dugim selekcijama i križanjima buldoga, francuskog buldoga, bulterijera i boksera, a prvi put je prikazan u Bostonu 1870. godine. To je, dakle, američki pas englesko-francuske krvi.

Opis: Uzgajaju se tri tipa: laki do 7kg, srednji od 7 do 8,5 kg i teži od 8,5 do 11 kg. Glava je krupna, bez bora, njuška široka i crna, gubica kratka i četvrtasta; oči tamne, velike i okrugle, blagog i inteligentnog izraza; uši su male i tanke, uspravno nošene; vrat je blago zaobljen; prsni koš širok; noge ravne i mišićave; dlaka je kratka, sjajna, fina; boje dlake: crna ili tigrasta sa bijelim mrljama po glavi, grudima i repu.

Narav: Vrlo privržen gospodaru, strpljiv sa djecom, instiktivno dobro odgojen, veoma inteligentan.

Korištenje: Savršen kućni pas, dobro se ponaša u stanu i na svakom drugom mjestu. Poznate su njegove vrline kao kućnog čuvara. To je jedan od najrasprostranjenijih pasa u SAD-u zahvaljujući prvenstveno ugodnim osobinama.

TALIJANSKI MASTIF (Mastino napoletano)

Matična zemlja: Italija

Podrijetlo: Svi europski mastifi potječu od starog tibetskog mastifa, najstarijeg predstavnika te grupe pasa. Prve mastifeje, vjerovatno, doveo Aleksandar Veliki iz Indije u Grčku, oko 300 godina pr. n. e. U Grčkoj su ih upoznali rimljani, koji su se njima oduševili i upotrebljavali su ih za borbe u cirkusu. Riječ >>mastif<< potječe od latinske riječi >>massivus<<, što znači >>krupan<<. Engleska kinologija, naprotiv, smatra da su mastife u Britaniju doveli Feničani oko 500 godine pr. n. e. te da su se odatle rasprostranili po čitavoj Europi. Talijanski mastif je u svakom slučaju potomak starog rimskog molosa. Dok je pasmina izumrla po čitavoj Europi, uzgoj se u Kampaniji nastavljao, prkoseći i vremenu i ratovima. Može se, stoga, tvrditi da talijanski mastif u Kampaniji živi najmanje 2000 godina, makar se na izložbama prvi put pojavio istom 1946. godine, a standardiziran je 1949.

Opis: Visina mužjaka je od 65 do 75 cm;ženke: od 60 do 70 cm. Težina doseže i do 70 kg. Izgled mu je ozbiljan i impozantan, glava velika sa njemu svojstvenim podvoljkom, profiliranim dubokim naborima, koji su najnaglašeniji na vratu. Dlaka je kratka, gusta, jednolična, sjajna. Boja: crna, olovno-siva, tigrasta, riđa, katkad sa bijelim mrljama na grudima i na prstima. Boja očiju odgovara boji dlake. Prema tradiciji antičkih borba uši se režu sasvim na kratko, a rep na jednu trećinu.

Narav: Usprkos mrzovoljnom pa čak i krvoločnom izgledu, ovo je miroljubljiv pas, uravnotežen, blag te privržen gospodaru i prijateljima kuće. Vrlo je hrabar i srčano podnosi bol.

Korištenje: Tijekom povijesti talijanski mastif (napuljski molos) je bio pas za borbu u ratu i u cirkusu, suradnik razbojnika i pomoćnik policije, pas za vuču, kućni pas i pas za osobnu obranu. Danas, ispravno odgojen, može odlično čuvati kuću i braniti ljude.

Hrana: Treba ga hraniti prije svega mesom (700g dnevno) te rižom ili kruhom. Ne valja ga napuhavati juhama ili povrćem, jer bi omlitavio i izgubio živahnost.

Napomena: Treba mu mnogo kretanja pa je prikladan za život u kući sa vrtom ili u stanu samo ako ga netko barem dvaput dnevno izvede u dugu šetnju

VAJMARSKI PTIČAR (Weimaraner)

Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Pas je star nekoliko stoljeća, a pojavljuje se na jednoj od slika Van Dycka iz početka sedamnaestig stoljeća. O podrijetlu pasmine postoje razna mišljenja: neko tvrdi da se radi o mutaciji žute boje kod starih njemačkih ptičara, netko opet misli da potječe od njemačkog goniča, a postoji i mišljenje da je veliki vojvoda Karl August od Weimara križao njemačkog ptičara sa žutim pointerom.

Opis: Srednje teškog uzrasta, lijepih oblika, visok od 59 do 70 cm (ženke od 57 do 65cm); glava je široka i mršava, njuška tamne boje mesa; gubica dugačka i snažna; stop nenaglašen; oči boje ambre inteligentnog izraza; uši široke i duge, zaobljenih vrhova; rep prikraćen na četiri cm kad je štene staro dva dana; noge duge i mišićave; dlaka kratka i fina. Boja: srebrnasto-siva, siva kao u srne, mišje-siva. Glava i uši nešto svijetlije.

Narav: Živahan, pristupačan, veseo, privržen.

Korištenje: Vrlo otpora, dobrog njuha, oduševljeno radi, koristi ga se za stajanje pred niskom divljači.

Napomena: Postoji i dugodlaka varijanta vajmarskog ptičara.

TROBOJNI GONIČ

Matična zemlja: Bosna & Hercegovina

Podrijetlo: Isto kao i kod balkanskog goniča, a uzgajan je u svim planinskim dijelovima (na balkanu) najviše Bosne.

Opis: Srednjeg uzrasta (visina 45 do 55 cm), čvrste građe, harmoničnog tijela. Glava je dosta dugačka; njuška crna, dobre širine, nosni hrbat jasno ocrtan; oči smeđe ili crne, blagog izraza; uši priljubljene uz obraze; rep ravan i lagano svinut; bedra mišićava, mekuši čvrsti; dlaka kratka, gusta i sjajna. Uvijek je trobojan: crna (dominantna), crvena ili crvenkasto-žuta, te obavezne bjeline (glava, vrat, grudi, noge)

Narav: Hrabar, miran, dobar i privržen.

Korištenje: Njegov odličan njuh i poslovična otpornost učinili su ga odličnim goničem po najtežim terenima i u oštroj klimi.

OVČARSKI PAS IZ BEAUCEA (Berger de Beauce - Beauceron)

Matična zemlja. Francuska

Podrijetlo: Godine 1889. dobio je ime i standard, a prije toga je bio seljački ovčarski pas, hrabar i oštar u obrani stada. Mada je ostao snažan i otporan na nevrijeme, selekcijom kraje devetnaestog stoljeća postao je pitomiji u kontaktu s čovjekom.

Opis: Srednja visina mužjaka je 65 d 70 cm, ženke 61 do 68 cm; težina od 30 do 35 kg. Boja, već prema tipu, može biti crna, siva, riđa ili crna s paležem. Uši se običavaju rezati u šiljak. Beauceron je poznat i pod imenom Basrouge (crvene čarape) radi crvenog paleža na nogama u obliku čarape. Oči su tamne i inteligentne, vrat mišićav bez podvoljka, noge su ravne. Izvan Francuske je gotovo nepoznat.

Narav: Pristupačan je jedino svom gospodaru ali je selkcijom postignuto da sluša zapovjedi, da je inteligentan i uravnotežen. Poradi agresivnih predaka savjetuje se čvrst odgoj. Beauceron, pitom u obitelji, nije uvijek dobroćudan prema strancima. Potrebne su mu duge šetnje i mnogo trčanja.

ŠKOTSKI OVČAR DUGODLAKI (Rough Collie)

Matična zemlja: Velika Britanija

Karakteristike: izgledom ocrtava snagu i aktivnost, lišen nezgrapnosti i bez traga grubosti. Najvažniji je izraz lica, koji se postiže savršenom uravnoteženošću spoja prednjeg dijela glave i lubanje, veličine, oblika, boje i smještaja očiju te pravilnom pozicijom i držanjem ušiju. Temperament: prijateljski naklonjen, bez traga nervoze ili agresivnosti. Opis: VELIČINA: visine u grebenu - mužjaci, 56 -62-cm (22 -24-in.). Ženke, 51 -56 cm (20 -22- in.). GLAVA I LUBANJA: karakteristike glave, koje su od prvorazrednog značaja, moraju se promatrati u skladu sa veličinom psa. Gledano sprijeda ili sa strane, glava podsjeća na fino zatupljen klin, čistih, mekano ocrtanih linija. Lubanja je plosnata. Obje strane glave, od ušiju do kraja crnog nosa, postepeno i glatko se sužavaju u klin, nema istaknutih obrisa kostiju obraza ili stisnute njuške. Gledano sa strane, linija glave i linija gubice položene su kao dva paralelna pravca jednake dužine, koji su povezani blagim, ali zamjetnim prijelazom - stopom. Središnja točka između unutarnjih uglova očiju (što je centar pravilno postavljenog stopa) centar je ravnoteže duljine glave. Završetak glatke, fino zaobljene njuške je tup, nikad četvrtast. Donja vilica je jaka, čisto odrezana. Dubina glave od čela do donjeg dijela vilice nije nikad prevelika (preduboka glava). Nos je uvijek crn. OČI: vrlo važna odlika koja daje blagi izraz licu. Oči su srednje veličine (nikada premale) postavljene ponešto ukoso, bademastog oblika i tamnosmeđe boje, osim u slučaju blue merle pasa kod kojih su oči (jedno ili oba, ili dio jednog ili oba oka) često plave ili šarene sa plavim odsjajem. Izraz lica odaje veliku inteligenciju, sa živahnim, pozornim pogledom kada osluškuje. UŠI: male, ni preblizu, niti predaleko postavljene jedno od drugoga na vrhu glave. Kad je pas opušten položene su unatrag, a u pozornom su stavu postavljene prema naprijed i nošene polu-uspravno, to jest, otprilike dvije trećine uha stoji uspravno, vršna trećina se prirodno preklapa prema naprijed, ispod horizontalne linije preklopa. USTA: Zubi dosta veliki. Vilice snažne sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zagrizom, što znači da gornji zubi tijesno preklapaju donje zube i da su postavljeni okomito u vilicu. VRAT: mišićav, snažan, dug i lagano zaobljen. PREDNJI DIO TRUPA: plećka dosta koso položena i pod pravim kutom. Prednje noge ravne i mišićave, laktovi ne smiju biti postavljeni ni prema unutra niti prema van. Kosti umjereno jake i oble. TIJELO: nešto duže u odnosu na visinu, leđa čvrsta, lagano zaobljena preko slabina, rebra dobro pružena, duboka prsa, prilično široka iza pleća. STRAŽNJI DIO TRUPA: stražnje noge mišićavih butina, ravne i snažne u donjem dijelu, koljeno dosta savijeno. Došapje čvrsto postavljeno i snažno. ŠAPE: ovalne, jastučići dobro ispunjeni. Prsti prednjih nogu zasvođeni i čvrsto skupljeni. Prsti stražnjih nogu nešto manje zasvođeni. REP: dugačak, tako da kost dosiže najmanje do skočnog zgloba. Nosi se nisko kada je pas miran, ali sa vrhom lagano savijenim prema gore. Može se nositi visoko kad je pas veseo, ali nikad iznad linije leda. KRETANJE: kretanje je tipično obilježje ove pasmine. Zdrav pas nikada nema laktove izokrenute prema van, ali se kreće tako da prednje noge postavlja dosta blizu. Položaj šapa izokrenut prema van, križanje nogu ili valjanje kukovima su vrlo nepoželjni. Stražnje noge, od skočnog zgloba do tla, moraju biti paralelne kada ih se gleda odostraga, ali ne preblizu postavljene; kada se promatra sa strane kreće se glatko. Stražnje noge su snažne sa jakim potiskom. Poželjan je dosta dugačak korak, koji mora biti lagan i ostavljati dojam kretanja bez napora. DLAKA: prati liniju tijela, vrlo gusta. Pokrovna dlaka ja glatka i tvrda na dodir, podlaka je mekana, poput krzna i vrlo gusta, tako da gotovo sakriva kožu; šal i griva su vrlo bujni, dlaka na glavi je kratka, na vrhovima ušiju je kratka , ali prema korijenu je dulja i ima je više, prednje noge imaju duge zastavice, a stražnje noge su bogato odlakane iznad skočnog zgloba, dok je ispod dlaka kratka. Na repu je dlaka vrlo bujna. Boja: postoje tri priznate boje: sable (žutosmeđa), trikolor (trobojna) i blue merle (mramorasto plava). SABLE: žutosmeđa boja (boja samurovine), sve nijanse od svijetlo zlatne do bogato crvenkastosmeđe (boja mahagonija) ili žutosmeđa zasjenjena crnom. Svijetlo pšenična ili žuckastobijela su vrlo nepoželjne. TRIKOLOR: prevladavajuća je crna sa bogatim paležom na nogama i glavi. Crvenkasti odsjaj na pokrovnoj dlaci je vrlo nepoželjan. BLUE MERLE: prevladavajuća je čista srebrno plava boja, poprskana i zamrljana sa crnom. Bogati palež je poželjan, ali se njegov nedostatak ne kažnjava. Velike crne oznake, siva boja, ili crvenkasti odsjaj bilo na pokrovnoj dlaci ili na podlaci su vrlo nepoželjni. BIJELE OZNAKE: dlaka bilo koje gore navedene boje mora, u većoj ili manjoj mjeri, imati bijele oznake tipične za škotskog ovčara. Poželjne su slijedeće oznake - bijeli ovratnik, u cjelini ili djelomično, bijela prsa, noge i šape, bijeli vršak repa. Na glavi i/ili njuški može biti bijela lisa. Greške: bilo koje odstupanje od gore navedenog opisa mora se smatrati greškom, a težinu greške mora se procjenjivati u skladu sa stupnjem greške. NAPOMENA: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum. Napomena: mužjaci moraju imati dva izgledom normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.

NIZOZEMSKI ŠPIC (Keeshond)

Matična zemlja: Nizozemska

Podrijetlo: Potječe iz sjevernih krajeva, a njegovim žilama teče krv samojeda, čau-čaua, goniča losova (elkhounda) i njemačkog vučjeg špica. U počecima francuske revolucije postao je simbolom nizozemskih seljaka i građana, koje je predvodio Kees de Gyselaer, po kojem je pasmina dobila ime. Ta je pasmina zatim dugo vremena zapuštena, a popularnost je ponovno stekla 1920. godine.

Opis: Pas srednje veličine. Mužjaci su visoki od 44 do 48 cm, ženke 10 % niže, a srednja težina iznosi od 25 do 30 kg. Izgledom podsjeća na samojeda i na velikog njemačkog špica, svoje pretke, i to kosim očima. Trougle uši su uspravne; kraći rep je smotan na leđima. Dlaka mu he izuzetno lijepa, gusta i tvrda s mnogo donje dlake, te uvijek djeluje kao upravo okupan i počešljan. Boja je siva, protkana crnim.

Narav: Živahan, veseo, inteligentan, simpatičan, nestašan, i uvijek na oprezu.

Korištenje: Kao dobar plivač bio je dugo vremena pas nizozemskih brodara. Danas je većinom kućni pas i dobar čuvar.

ARGENTINSKA DOGA (Argentine Dogo, Dogo Argentino ili Argentinian Mastiff)

Matična zemlja: Argentina

Podrijetlo: Argentinska doga ili doga argentino je rasa pasa koja potiče iz Argentine što joj i ime kaže. "Stvorio" ju je dr. Antonio Nores Martinez i njegovi potomci, a dobivena je križanjem desetak vrsta, između ostalih i pointera, mastifa, boksera, bulterijera i buldoga. Prvi standard te vrste publiciran je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća, desetak godina nakon što ga je napisao Martinez. Pasmina je priznata od strane kinološke federacija Argentine u martu 1964, a devet godina kasnije, u julu 1973, pasminu je pod brojem #292 priznala i Svjetska kinološka federacija.

Osobine: Argentinska doga stvorena je prvenstveno za lov na velike divlje životinje, npr. divlje svinje, a iako joj je izgled zapravo zastrašujući (mnogi je iz neznanja svrstavaju u potencijalno opasne pse), još nije zabilježen nijedan slučaj napada na čovjeka. Iz izgleda tog psa jasno je da mu je među precima bila i njemačka doga. Uši mu stoje uspravno, rep mu je dug i snažan. Leđa su im mišićava, a dlaka vrlo kratka. Priljubljena je uz tijelo i čvrsta, mora biti potpuno bijele boje uz iznimku male crne flekice na glavi. Oči su im tamne boje lješnjaka, a njuška crna kao i rub usana. Ženka može narasti do visine 60 do 65 centimetara i težiti od 38 do 45 kg, a mužjaci od 62 do 68 cm i imati težinu od 45 do čak 60 kg. Riječ je o izuzetno inteligentnom i hrabrom psu s odlično razvijenim njuhom, pa ga je lako istrenirati za traganje. Otporni su na bolesti, a odgaja ih se pohvalama i nagradama, umjesto kaznama. Koriste su u pravilu za lov na velike životinje, ali i za potrebe carine, vojske i policije. Argentinska doga je dobrodušna, nepovjerljiva prema strancima i drugim psima, ali je iznad svega vjerna svom domu, posebno djeci. Odličan je čuvar i nije glasna – rijetko laje. Vesela je, otvorena i ne traži pretjeranu pažnju.

TORNJAK

Matična zemlja: Bosna i Hercegovina

Tornjak je pastirski pas čija je zemlja porijekla Bosna i Hercegovina, a dominantan region uzgoja u BiH je širi region planine Vlašić (centralni dio BiH). Ime Tornjak potiče od riječi "tor" što znači ograđen prostor za smještaj i odmor ovaca na otvorenom prostoru na planinskoj ispaši. Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svijedoči i pisani dokument. Kroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus - planinski pas, a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazivalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981. godine pod imenom "Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak". Za njega je tada otvoren jugoslovenski rodovnik. Formirana je komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Standard je urađen i finaliziran 5. 10. 1990. godine u Travniku.

Malo je priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, visini, boji i namjeni kao što je slučaj sa tornjakom. On je dugo vremena odolijevao svim uticajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni ljudi ni dodiri s drugim psima nisu uspjeli bitnije izmjeniti njegov izgled, narav i radne kvalitete. Najvjerovatnije su ga stari Sloveni doveli u ove krajeve iz svoje pra-postojbine. Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potječe s Tibetanskog Mastifa, odnosno područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka (surova kontinentalna planinska klima u arealu vuka i medvjeda i potreba njegovog gospodara), stvorile su psa tjelesno zdrava i snažna, skromnijih zahtijeva za smještaj i ishranu vrsnog čuvara.

Tornjak je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i "zastavice" na nogama i repu.

Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgarničenost boja. Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa. Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke 56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi. Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni potrebno vršiti, jer večina uzgajivača, koji imaju višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se uči, a ne dresira.

22. februar 2006. godine Generalni komitet FCI-a, na svojoj sjednici održanoj u Madridu, donio odluku o prihvatanju zahtjeva za uvrštavanje pasmine tornjak u nomenklaturu FCI priznatih pasmina. Pasmina tornjak ima pravo učešća na kako nacionalnim izložbama svih zemalja tako i na CACIB izložbama, evropskoj i svjetskoj izložbi. Tornjak će se ocjenjivati po standardu usaglašenom 10. februara 2006. godine u Sarajevu. Tornjak je u statusu provizorno priznatih pasmina, bez prava na CACIB titulu, ali sa mogućnošću takmičenja za najljepšeg psa 2 FCI grupe, odnosno BIS na CACIB izložbama.

Opšte karakteristike: Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima (zbog ataka mnogobrojnih osvajača oštri psi su ubijani), oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado ili gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvata naredbu gospodara i obuku, nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, vrlo je otporan na bolesti. Skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju (u sniježnim noćima ostaje ležati u snijegu koji ga vrlo često i prekrije). Genetski je vrlo dominantan. Tijelo mu je vrlo snažno i skladno, pokreti lahki i skoro dostojanstveni. Dio lica (minimalno vrh njuške) je uvijek svjetliji od tamnih oznaka na tijelu.

Pogled je specifičan, bistar, samosvjestan, ozbiljan i miran. Dlaka s poddlakom bogata i tako složena da štiti od svih vremenskih nepogoda. Rep je kosmat i nošen visoko poput zastave.

Morofološke karakteristike: Njuška kod tornjaka je tupo klinasta i često divergirana iako ima i drugih tipova glave. Kod pasa u dobi preko četiri godine zubalo je klještasto, a kod mlađih potpuno i makazasto. Oči su bademaste, smeđe do tamne. Ušne školjke su veoma pokretne, a pri kretanju zabacuju ih unatrag tako da vanjski slušni otvor - kanal ostane nepokriven (odlika autohtonosti). U stanju mirovanja psa uši su najčešće priljubljene uz glavu, a dozvoljeno odstupanje je najviše 1 cm. Uši su srednje duge, trouglaste i obrasle kraćom dlakom. Prelaz vrata u trup je skoro neprimjetan. trup i leđa su pravilno građeni, dok su sapi blago koso položene i mišićave. Prsa su čiroka i snažna, a izražena kosmatost i duga dlaka ostavljaju dojam masivnijih prsa nego što jesu. Dlaka je karakteristična na vratu jer tvori grivu. Posebno je karakteristična odlakanost repa kojeg tornjak nosi iznad leđne linije. Ovakvo nošenje repa je dijelom uslovljeno poslom kojeg tornjak obavlja (čuvanje i držanje na okupu stada ovaca), jer upućuje gdje se pas ili kuja nalazi u stadu, a osim toga ovakvo držanje repa je i odlika dominantnosti u odnosu na druge pse koji se nalaze uz isto stado ovaca.

Tjelesne mjere: Prosječna visina do grebena odraslih mužjaka je 65 - 70 cm, a ženki 58 - 65 cm, prosječan obim grudi kod odraslih mužjaka je 88 - 92 cm, a kod ženki 73 - 77 cm. Prosječna dužina trupa kod odraslih mužjaka je 72 - 75 cm, a kod ženki 63 - 67 cm, obim lijevog metacarpusa kod odraslih mužjaka je 14 - 16 cm, a kod ženki 11 - 13 cm. Prosječna tjelesna masa odraslog mužjaka je 35 - 50 kg, a kod ženke 28 - 40 kg.

субота, 28. април 2012.

Štenecak

U grupi psecih bolesti štenecak zauzima veoma istaknuto mesto. Pre svega, smatra se bolešcu mladih pasa. Od štenecaka prirodno obolevaju mesojedi i to pas, vuk, lisica, prerijski vuk i šakal, a može oboleti i hijena. Od krznašica obolevaju: kuna, lasica, tvor i kanadska kuna ako i rakun.

Od ove virusne bolesti nojcešce obolevaju štenad u vremenu odbijanja od sise, pa do prve i druge godine života. Odrastanjem psa smanjuje se mogucnost obolevanja, ali nije iskljucena. Pojava bolesti je karakteristicna za hladnije periode, jesen i zimu, mada se javlja tokom cele godine. Pogoduju joj nazeb, avitaminoza, pothranjenost ili crevni paraziti.

Virus štenecaka širi se, od bolesnog ka zdravom psu, iskašljavanjem i kapljicama iz nosa, usta ili konjuktiva. U kasnijem stadijumu bolesti uzrocnik se širi urinom i fecesom. Iscedak iz nosa, kao i slina iz usta, veoma su infektivni i treba znati da se u njima virus javlja 5-6 dana posle infekcije.

Cesto se vlasnici zacudeno pitaju kako su štenad obolela kada nisu nigde izlazila iz svoje štenare, niti je dolazio neki drugi pas u kucu. Stenecak može preneti covek mehanickim putem, na primer preko cipela.

Inkubacija kod pasa traje 3-7 dana. Pas zatim postaje mrzovoljan, odbija hranu. Temperatura je i do 41°C. Iz nosa se javlja vodenast iscedak a sluzokoža ociju je zacrvenjena. U ocnim uglovima nakupljaju se 'krmelji'. Za dva do tri dana dolazi do znacajnog poboljšanja opšteg stanja i upravo ovakvo stanje, u vecini slucajeva, zavara vlasnike. Za 1-2 dana ponovo dolazi do poremecaja opšteg stanja, samo sada sa znatno težim manifestacijama.

Virus štenecaka napada gotovo sve organe pa, u zavisnosti od toga kakvi simptomi preovladuju, može se govoriti o nekoliko vidova: kataralni, kožni, crevni, plucni i nervni štenecak.

Kod kožnog oblika javljaju se karakteristicne promene na koži, pre svega na unutrašnjim stranama butina, stomaka, skrotumu. Prvo se javljaju crvene mrlje na koži da bi se stvorile vezikule (cvorici) ispunjene žuckastom limfom. Za nekoliko dana nastaju krastice.

Crevni štenecak kao glavnu odliku ima zapaljenje sluzokože želuca i creva. Javlja se sušenje usta, jezik je beo, zadah iz usta cesto je veoma neprijatan. Javlja se ucestalo povracanje i dugotrajan proliv. Izmet je penušav i krvav. Pas ne uzima hranu.

Plucni oblik štenecaka odlikuje se težim promenama na plucima i drugim delovima respiratornog trakta. Javlja se kašalj, teško disanje. Iz nosa curi iscedak tamne boje.

U slucaju da virus napadne nervni sistem, govorimo o nervnom tipu štenecaka. Ovo je najteži oblik bolesti. Pas menja ponašanje, postaje uplašen, dolazi do pojave agresivnosti, ujeda sve oko sebe. Glavu zavlaci u coškove. Delujuci na nervni sistem, virus može izazvati paralize i pareze (oduzetost) ili prenadraženost. Oduzetost se prvo uocava u nesigurnom hodu. Prvo nastaje oduzetost zadnjeg dela tela.

Štenecak se teško leci, a u slucaju da ga pas preboli, veoma cesto ostaju posledice, kao što je gubitak cula mirisa, slepoca, žuti ili crni zubi, gluvoca itd.

U zavisnosti od nastalih komplikacija štenecak traje i do tri nedelje. Smrtnost je 30-80%.

Najbolja zaštita pasa je vakcinacija. Prvu vakcinaciju štenadi treba obaviti u starosti od 7-9 nedelja, a sa tri meseca starosti treba ponoviti vakcinaciju (revakcinacija). Kao veoma dobra mera pokazalo se vakcinisanje kuja neposredno pred parenje, ili u prvoj trecini graviditeta. Takve ženke daju otporniju štenad.

Rotvajler

Kratak istorijat: Rotvajler pripada najstarijim rasama pasa. Njegovo poreklo proteže se do vremena Rimljana. U to doba držan je kao pas čuvar i kao terač stoke. Psi su prešli Alpe čuvajući ljude i terajući stoku. U regionu grada Rottweil (Rotvajl), ovi psi susreli su se sa domaćim psima. Došlo je do mešanja pasa. Osnovni zadatak rotvajlera bio je da tera i čuva velika stada krava, kao i odbrana svojih gospodara i njihovog vlasništva. Po starom nemačkom gradu Rotvajlu ovaj pas dobio je ime - Rotvajlerski mesarski pas. Mesari su gajili ove pse samo na osnovu uspeha pri upotrebi. Tako je nastao preteča psa čuvara i psa za teranje stoke koji je upotrebljavan i kao pas za vuču. Kada su početkom 20. veka traženi psi za policijsku službu, isprobani su i rotvajleri. Veoma brzo se pokazalo da je pas prikladan za policijsku službu. Zvanično je 1910. godine priznat kao policijski pas.

Uzgoj rotvajlera teži psu punom snage, crnom sa crveno braon, jasno ograničenim oznakama, koji kod snažne ukupne pojave ne sme izgubiti plemenitost, i pripada radnim psima, psima za pratnju i zaštitu.

Narav

Rotvajler je jedan od najinteligentnijih pasa, zauzima zavidno 9. mesto na skali pseće inteligencije. Takođe ga odlikuje i velika hrabrost. Odličan je čuvar, a istovremeno i porodičan pas. Ume da bude veoma nepoverljiv i opasan po strance, kao i po druge pse. Prilično je imun na bol.

Zahteva dosta šetnje, prilično ga je lako dresirati, ne trpi zatvoren prostor i kada je vezan pati. Važna je socijalizacija i dresura dok je još štene, rado prihvata članove porodice i prijatelje, ali zahteva jasnu hijerarhiju i autoritativnog gazdu. Obzirom na njegovu snažnu i krupnu građu i sklonost ka prejedanju, treba voditi računa o kilaži

Životni vek: 10-13 godina

Opšti izgled: Rotvajler je srednje veliki - veliki, snažni pas ni zdepast ni lak, ni visokih nogu ni hrtast. Njegova u pravilnim odnosima stojeća, zbijena i snažna figura pokazuje veliku snagu, okretnost i izdržljivost.

Proporcije: Dužina tela merena od grudne kosti do sedne kvrge treba najviše do 15% da prevazilazi visinu grebena.

Karakter: Od prijateljske i mirne osnove, ljubitelj dece, on je veoma veran, poslušan, vodljiv i radostan pri radu. Njegova pojava odaje samopostojanost, njegovo držanje je samouvereno, čvrstih nerava i neustrašivo. Reaguje sa visokom pažnjom prema okolini.

Glava

Lobanja: Srednje dužine, široka između ušiju, u čeonoj liniji gledano sa svih strana umerene zasvođena. Potiljna kost dobro razvijena bez jakog isticanja.

Stop: Izražen.

Nos: Nosnik prav sa širokim korenom. Nosna pečurka dobro oformljena, više široka nego okrugla, sa srazmerno velikim otvorima, uvek crne boje.

Usne: Crne, čvrsto priležuće, zatvoren ugao usana, zubno meso po mogućnosti tamno.

Vilice: Snažne, široka gornja i donja vilica.

Obrazi: Jagodična kost izražena.

Zubalo: Jako i potpuno (42 zuba). Gornji sekutići makazasto prelaze preko onih iz donje vilice.

Oči: Srednje veličine, bademaste, tamno smeđe do crne boje sa dobro priležućim kapcima.

Uši: Srednje veličine, viseće, trouglaste, daleko jedno od drugog postavljene, visoko usađene proširujući prividno gornji deo glave prema napred. Uši dobro priležu uz glavu.

Vrat: Snažan, umereno dug, dobro mišićav sa lako zaobljenom gornjom linijom, suv, bez fanona ili opuštene kože.

Telo

Leđa: Prava, snažna, kršna. Krsta kratka, snažna i duboka.

Sapi: Široke, srednje dužine, blago zaobljene, ni prave, a ipak ni jako strme.

Grudni koš: Prostran, širok i dubok (oko 50% visine grebena), sa dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima.

Trbuh: Slabine nisu podignute.

Rep: Kratko kupiran pri čemu su ostala jedan do dva repna pršljena.

Ekstremiteti

Prednje noge: Prednje noge su gledano od napred prave i nisu usko postavljene. Podlaktica je gledano sa strane ravna. Ugao lopatice prema horizontali je oko 45 stepeni.

Lopatica: Dobro postavljena.

Nadlaktica: Dobro prileže uz telo.

Podlaktica: Snažna i mišićava.

Došaplje: Lako opruženo, snažno, ne strmo.

Šape: Okrugle, dobro zatvorene i zaobljene. Tabani tvrdi, nokti kratki, crni i jaki.

Zadnje noge: Gledano od pozadi zadnje noge su prave, nisu usko postavljene. U slobodnom stavu butna kost sa karlicom, butna kost potkolenicom i potkolenica sa došapljem grade tup ugao.

Butina: Umereno duga i široka, snažna, mišićava.

Potkolenica: Duga, snažna i široka, mišićava. Snažan prelaz u čvrst skočni zglob koji je dobro uglovan, nije strm.

Šape: Nešto duže od prednjih, isto tako dobro zatvorene, zaobljene sa snažnim prstima, bez zaperaka.

Kretanje: Rotvajler je kasač. Leđa ostaju čvrsta i relativno mirna. Kretanje je harmonično, sigurno, puno snage i slobodno uz dobar korak.

Koža: Svuda je napeta. Kod visoke pažnje koža može na čelu praviti lake nabore.

Dlaka: Sastoji se od pokrovne dlake i podlake. Pokrovna dlaka je oštra, srednje dužine, gruba, gusta i čvrsto priležuća. Podlaka ne srne da izlazi kroz pokrovnu dlaku. Na zadnjim nogama dlaka je nešto duža.

Boja: Crna sa dobro ograničenim oznakama (boje plamena), crveno braon obojeni obrazi, njuška, donja strana vrata, prsa, noge, kao i iznad očiju i ispod repa.

Veličina:

Visina grebena mužjaka: 61-68 cm

61-62 cm - mali

63-64 cm - srednje veliki

65-66 cm - poželjna visina

67-68 cm - veliki

Masa: 50 kg.

Visina grebena ženke: 56-63 cm

56-57 cm - mala

58-59 cm - srednje velika

60-61 cm - poželjna visina

62-63 cm - vrlo velika

Masa: 42 kg.

Mane

Opšti izgled: Lagan, hrtast, visokonog, slabe kosti i mišići.

Glava: Glava lovačkog psa, uska, laka, kratka, duga, zdepasta, ravno čelo (nepostojeći ili nedovoljan stop).

Njuška: Duga ili špicasta vilica, ovnujski ili rascepljen nos, oboren ili ulegao nosnik, svetla ili tačkasta nosna pečurka.

Usne: Otvorene, rože boje ili flekave, otvoren ugao usana.

Vilice: Uska donja vilica.

Obrazi: Jako izraženi.

Zubalo: Klještasto.

Uši: Loše usađene, teške, duge, mlitave, unazad preklopljene, kao i odstojeće i nesimetrično nošene.

Oči: Svetle, otvorene, duboko isađene, buljave kao i okrugle.

Vrat: Dug, tanak, slabo mičićav, fanon, podgušnjak.

Telo: Dugo, kratko, usko.

Grudni koš: Ravna rebra, bačvaste grudi, uske grudi.

Leđa: Duga, slaba, ulegnuta, šaranasta.

Sapi: Strme, prekratke, isuviše ravne ili preduge.

Rep: Visoko ili nisko usađen.

Prednje noge: Uske ili ako nisu prave. Strma plećka, suviše tesni ili slabo povezani laktovi, preduga, prekratka ili strma nadlaktica. Meko ili strmo došaplje. Raširene šape, ravni ili suviše zbijeni prsti, zakržljali prsti, svetli nokti.

Zadnje noge: Ravne butine, uske pete, kravlji ili bačvast stav, usko ili predaleko uglovani zglobovi. Zaperci.

Koža: Naborana koža na glavi.

Dlaka: Mekana, prekratka ili preduga talasasta, nedostatak podlake.

Boja: Neodređene boje, nejasno ograničene i nečiste oznake.

Diskvalifikacione mane

Opšte: Ženstvenost mužjaka i obratno.

Držanje: Strašljivost, nedruželjubivost, malodušnost, strah od pucnja, nepoverljivo nervozna jedinka.

Oči: Ektopijum, entropijum, žute oči, raznobojne oči.

Zubalo: Predgrizač, podgrizač, nedostatak zuba.

Testisi: Monorhid ili kriptohrhid, oba testisa moraju biti normalno razvijena i spuštena u skrotum.

Dlaka: Izražena dugodlakost ili valovitost.

Boja: Psi koji nemaju propisanu boju, bele fleke.

Trovanja

Svaka materija koja svojim dejstvom ometa ili onemogućava odvijanje funkcija ćelija smatra se otrovom. Trovanja psa nisu retka, bilo da se slučajna ili namerna. Svako trovanje veoma je opasno i u velikom broju slučajeva završava se smrću, jer je lečenje najčešće preduzeto isuviše kasno.

Psi se otruju u parku kada pojedu mamce za glodare, ili otrov unesu hranom. Često nije poznata vrsta otrova, što u znatnoj meri otežava lečenje. Najčešći su znaci poremećaji u nervnom sistemu i želudačno-crevne smetnje, a moguće ih je zameniti s drugim oboljenjima.

Ako je pas pojeo otrov koji se brzo resorbuje, i deluje, smrt nastupa veoma brzo, u roku od 10-15 minuta od prvih znakova bolesti.

Lečenje ima opravdanja ako je pas uneo manju količinu otrova i ako se otrov sporije resorbuje. Osnovni zadatak je da se upotrebljavaju sredstva koja mogu što brže ukloniti otrov iz organizma. Gotovo kod svih trovanja pas povraća, cvili od bolova, javlja se proliv. Pomoć se mora pružiti u samom početku.

RUSKI HRT

Temperament

Barzoj je umiljat i inteligentan pas. Ponosan je i ekstremno odan svojoj ljudskoj porodici. Veoma je vezan za ljude koje dobro poznaje. Mogu se učiti poslušnosti, ali ne treba zaboraviti da su oni ipak lovački psi, i kao takvi svojevoljni i manje spremni da ugode vlasniku kao mnoge druge rase. Pametni su i brzo uče. Dresura ruskog hrta treba da bude dosledna, stroga, ali nežna, bez grubosti.

Barzoju je potreban vlasnik koji ima prirodni autoritet nad psom, i koji zna kako da postavi granice i jasna pravila ponašanja. Ovaj pas je izuzetno čist, kao mačka i ume sam da se neguje. Tih je i retko laje. Veoma je brz, ali skoro da nema teritorijaalni instikt. Zbog toga mu ne treba verovati kad nije na povocu, osim ako se nalazi u ograđenom prostoru. Ukoliko primeti neku manju životinju, pojuriće za njom i neće čuti da ga dozivate. Dobro se slaže sa drugim psima, ali ga treba nadzirati u prisustvu drugih životinja kao što su mačke i glodari.

Potrebna mu je socijalizacija sa sitnijim životinjama, ali ipak treba uvek imati na umu da je on lovac i ne treba ga puštati nasamo sa njima.

Borzoj je oduvek bio gospodski pas, dobro se slaže sa decom, ali ne voli grubu igru.

U periodu rasta, potrbna mu je posebna nutritivna dijeta, o čemu se treba posavetovati sa veterinarom.

Istorijat

Barzoja je vekovima uzgajala ruska aristokratija. Nastao je ukrštanjem arapskog hrta sa dugodlakim ruskim ovčarima. Do 1936. u SAD su ga nazivali “ruski gonič vukova”, a nakon toga je preimenovan u “barzoj” (od ruske reči “borzii”, što znači brz). Ovaj pas je vekovima služio za hajku na vukove, lisice i zečeve na otvorenim prostranstvima Rusije. Kako je rasa postala popularna, ruski hrt se sve više koristio kao pas za pratju, pa mu je i narav postala blaža.

Uslovi odgoja i nega

Dobro podnosi život u stanu ako se dovoljno šeta i trenira. Bilo bi dobro da mu je na raspolaganju dvorište. U zatvorenom prostoru su mirni, skoro neprimetni, ali napolju im je potrebna velika površina za istrčavanje. Putajte ga samo na bezbednoj, ograđenoj površini, jer ima običaj da beži kad ugleda neki plen.

Potrebne su mu svakodnevne duge šetnje i redovno istrčavanje bez povoca. Odličan je kao društvo za džoging i vožnju bicikla.

Duga svilenkasta dlaka se lako održava. Redovno ga češljajte i kupajte suvim šamponom kada je neophodno. Šišajte mu dlaku između prstiju na šapama. Barzoj se dosta linja dva puta godišnje.

Zdravstveni problemi

Skloni su nadimanju i izvrtanju želuca. Treba izbegavati obimne obroke, i hraniti ga 2 do 3 manjih obroka. Ne treba ga trenirati nakon hranjenja. Osetljivi su na lekove.

Veličina legla:

U proseku 6 štenaca, ali je moguće i da ih bude i do 11 u leglu. Ipak, često se dešava da se okoti samo jedno štene.

Životni vek: 10 do 12 godina

FCI standard:

Opšti izgled: barzoja određen je pre svega, impozantnom građom, bogatom dlakom, lepotom boja, proporcionalnošću, elegancijom i harmonijom kostura i kretanjem, što njegovom eksterijeru podaruje očiglednu plemenitost.

Poreklo barzoja treba bazirati na starim ruskim hrtovima sa blagim dodatkom „krvi" planinskih i hrtova sa Krima. Njegov karakter pokazuje se uopšteno kroz otmenu smirenost i uzdržanost kao i kroz sigurnost i neustrašivost. Kao pas za hajke, on je brz i izdržljiv. Uprkos eleganciji može da se nosi sa opasnim protivnikom, tada postupa kao njegovi preci, snažni psi za borbu koji su upotrebljavani kao lovački psi. Kao lovački pas barzoj se iskazuje oštrim vidom, velikom brzinom, pre svega na kratkim rastojanjima i oštrinom na grabljivice.

Presudni za ocenu su opšti izgled i karakter. Opšti izgled koji je odlučujući dokaz rasne pripadnosti, treba pri ocenjivanju staviti nasuprot drugim tačkama koje su takođe bitne.

Veličina: Visina grebena mužjaka 70-82 cm i više. Ženke su oko 5 cm niže. Visina je posebno cenjena, sve dok ne utiče na opštu harmoničnost i ne smanjuje brzinu. Greben je neznatno viši ili je u istoj visini sa krsnom kosti.

Format: Blagi pravougaonik, odnosno dužina tela je za 1-2 cm veća od visine grebena.

Tip: Veoma izražen leptosomatski konstitucijski tip (duga lobanja, dugonog, uske, ravne ali duboke grudi).

Upotreba: Pas za hajke, posebno za lov zečeva, fazana i vukova. Danas se na Zapadu upotrebljavaju za trke.